Prema Vladimiru Mažuraniću rijeÄ uskok znaÄi prebjeg, kršćanin koji bježi ispred navale Turaka sa osvojenog hrvatskog i bosanskog podruÄja. Uskoci su nakon pada srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva 1463. svoje utoÄiÅ¡te naÅ¡li u hrvatskim zemljama koje su se naÅ¡le na prvoj linije obrane Europe od snaga Osmanskog carstva. Veliki utjecaj na naÄin i strategiju ratovanja imao je kliÅ¡ki kapetan i knez Petar Kružić koji je utvrde i straže na granici smatrao braniteljima kršćanstva, a sve podanike sultana „Turcima“ i neprijateljima. Ubrzo se nametnuo novi naÄin ratovanja na granici, djelomiÄno inspiriran i osmanskim pljaÄkaÅ¡kim upadima – manje postrojbe upadale su na protivniÄki teritorij gdje su otimale stoku i robu istodobno izbjegavajući veće oružane sukobe.
UskoÄki naÄin ratovanja zaživio je ponajviÅ¡e u Senju i Klisu. Razvija se i poseban uskoÄki kodeks Äasti u kojem su glavne stavke imperativ obrane kršćanskih zemalja, briga o ranjenim i poginulim suborcima i njihovim obiteljima te zabrana trgovanja s podanicima osmanske Porte. Pogibijom Petra Kružića i padom Klisa 1537. godine djelovanje uskoka seli se iskljuÄivo na podruÄje Senja gdje su u sljedećih sto godina bili važan faktor u odnosima Osmanskog carstva, MletaÄke republike i HabsburÅ¡ke monarhije. Svojim djelovanjem i hrabrom borbom protiv Osmanlija uÅ¡li su u narodnu legendu postavÅ¡i tema mnogih narodnih pjesama i drugih književnih djela poput ÄŒuvaj se senjske ruke Augusta Å enoe.
Iako je borbeno djelovanje uskoka odavno zavrÅ¡eno, oni i dalje postoje i djeluju. Nakon Domovinskog rata pripadnici 4. gardijske brigade Hrvatske vojske „Pauci“ osnovali su povijesnu postrojbu „KliÅ¡ki uskoci“. Njihova danaÅ¡nja misija je revitalizacija povijesne i kulturne baÅ¡tine Klisa kako bi se time stvorili preduvjeti za turistiÄki i gospodarski napredak Klisa. U ostvarenju ovih ideja prikljuÄili su im se i drugi zaljubljenici u Klis i kliÅ¡ku povijesnu baÅ¡tinu.
Više o Povijesnoj postrojbi „Kliški uskoci“ možete proći na njihovim internetskim stranicama.